Lorem Ipsum is simply dummy text of the printing and typesetting industry.

Bebo club share

Lorem Ipsum is simply dummy text of the printing and typesetting industry.

Naslovna / Imam dete 1-3 / Ponašanje i emocionalni razvoj / Najčešći znaci da dete prolazi kroz stres i kako da mu pomognete

Najčešći znaci da dete prolazi kroz stres i kako da mu pomognete

Dečje emocije

Pomoć detetu u toku krizne situacije

 


Tekst napravljen u saradnji sa Unicefom. 


 

Način na koji deca reaguju na neku kriznu situaciju može da varira u zavinosti od raznih faktora, kao i od uzrasta. 

Čak i deca koja u početku ne izgledaju kao da su veoma pogođena mogu, u nekon trenutku, tokom narednih nedejla, početi da prolaze kroz faze lošeg ponašanja više nego obično i da pokazuju značajne znakove stresa. 

U nastavku saznajte na koje to načine deca obično reaguju na stres, prema uzrastu. 

 

Uzrast 0 do 3 godine

  • Više nego obično odbija da se odvoji od roditelja ili staratelja
  • Vraća se na ranija ponašanja (iz mlađeg uzrasta)
  • Uočavaju se promene uobičajenih obrazaca spavanja i jela
  • Pojačana razdražljivost
  • Povećana hiperaktivnost
  • Više se plaši
  • Zahtevnije je
  • Češće plače

 

Uzrast od 4 do 6 godina

  • Odbija da se odvoji od odraslih
  • Vraća se na ranija ponašanja (iz mlađeg uzrasta)
  • Uočavaju se promene uobičajenih obrazaca spavanja i jela
  • Pojačana razdražljivost
  • Slabija koncentracija
  • Neaktivnije ili hiperaktivnije
  • Prestaje da se igra
  • Preuzima uloge odraslih
  • Prestaje da govori
  • Povećana anksioznost ili zabrinutost

 

Uzrast od 7 do 12 godina

  • Dete postaje povučeno
  • Česta zabrinutost za druge pogođene osobe
  • Uočavaju se promene uobičajenih obrazaca spavanja i jela
  • Pojačana razdražljivost
  • Povećan strah
  • Česta agresivnost
  • Nemir
  • Loše pamćenje i koncentracija
  • Fizički/psihosomatski simptomi
  • Često govori o događaju ili se repetitivno igra
  • Oseća krivicu ili krivi sebe

 

Uzrast od 13 do 17 godina (tinejdžeri)

  • Intenzivna tuga
  • Pokazuje preveliku zabrinutost za druge
  • Osećanja krivice i stida
  • Sve veće suprotstavljanje autoritetima
  • Povećano preuzimanje rizika
  • Agresivnost
  • Samodestruktivnost
  • Osećanje beznadežnosti

 

Fizičke reakcije za sve uzrasne grupe


Imajte na umu da dole navedeni znakovi mogu da budu i znakovi fizičke bolesti, pa dete treba odvesti kod lekara kako bi se isključio neki fizički problem.

  • Umor
  • Bol u želucu
  • Stezanje u grudima
  • Suva usta
  • Slabost mišića
  • Kratak dah
  • Vrtoglavica
  • Drhtanje
  • Glavobolja
  • Opšti bolovi

 

Opšti saveti za svaki dan


Iskazujte ljubav prema detetu tako što ćete ga grliti ili držati za ruku. Recite mu da ga volite, to će mu pomoći da se oseti sigurnije i da se uteši, a pomoći će i da se očuva pozitivan odnos. 

Pokušajte da redovno izdvajate vreme i stvarate prostor kako biste komunicirali jedan na jedan sa detetom. 

Starije dete ohrabrite da piše dnevnik. Pisanje će pomoći detetu da procesurira svoje misli i osećanja, što je važno u procesu izgradnje rezilijentnosti.  

Trudite se da održite životnu ritinu, koliko god je to moguće. Rutina deci obezbeđuje stabilnost i predvidivost, pa je važno da dete nastavi da ide na spavanje u isto vreme i obavlja druge aktivnosti po ustaljenom rasporedu.

Podstičite dete da se igra. 

Kontrolišite izlaganje deteta vestima i drugim uznemirujućim sadržajima. 

Ukoliko dete želi vašu pažnju, ali ne možete odmah da je pružite, pobrinite se da zna da ćete ga saslušati čim budete u prilici. 

Podstičite bezbedne načine da vaš tinejdžer oseti nezavisnost, na primer, kratke svakodnevne šetnje bez vaše pratnje ili pripremanje večere. Iznesite otvoreno tinejdežru šta se očekuje i zašto je morala biti doneta određena odluka. 

 

Kako stvoriti okruženje u kome vaše dete ima podršku u stresnim situacijama?


Ponekad je teško zaštititi i izolovati dete od uzročnika stresa iz okoline, posebno onih koji su van vaše kontrole. Međutim, postoje neke jednostavne stvari koje roditelji mogu da urade kako bi stvorili okruženje u kome njihovo dete ima podršku i time smanjiti uticaj kriznih situacija. 

U nastavku sledi koje su to stvari, prema uzrastu deteta.
 

Odojče

  • Čuvajte ga na toplom i sigurnom.
  • Držite ga podalje od glasnih zvukova i haosa.
  • Mazite ga i grlite. 
  • Trudite se da ga redovno hranite i obezbedite mu dovoljno redovnog sna.
  • Govorite smirenim i mekim glasom. 

 

Mala deca

  • Posvetite detetu dodatno vreme i pažnju.
  • Često ga podsećajte da je bezbedno. 
  • Objasnite mu da nije krivo za loše stvari koje su se dogodile. 
  • Izbegavajte odvajanje male dece od staratelja, braće i sestara i voljenih osoba.
  • Držite se redovnih rutina i rasporeda što je više moguće. 
  • Pružajte jednostavne odgovore o tome šta se dogovdilo, bez strašnih detalja. 
  • Dozvolite detetu da ostane blizu vas ukoliko se plaši ili se teško odvaja od vas.
  • Budite strpljivi sa decom koja počnu da se ponšaju kao kad su bila manja, npr. da sisaju palac ili mokre u krevetu. 

 

Starija deca i adolescenti

  • Posvetite im vreme i pažnju.
  • Pomozite im da se drže redovnih rutina.
  • Iznesite činjenice od tome šta se dogodilo i objasnite šta se sada događa. 
  • Dozvolite im da budu tužni. Ne očekujte da budu jaki. 
  • Saslušajte njihove misli i strahove bez osuđivanja. 
  • Postavite jasna pravila i očekivanja. 
  • Pitajte ih o opasnostima s kojima se suočavaju. Podržite ih i razgovarajte o tome kako mogu najbolje da ih izbegnu. 
  • Podstičite i stvarajte prilike da budu korisni. 

 

Kada je detetu potrebna stručna podrška?


Deci koja duže vreme pokazuju sledeće znakove biće potrebna stručna podrška:

  • Povučena su ili vrlo tiha, prave malo ili nimalo pokreta.
  • Sakrivaju se ili sklanjaju od drugih ljudi.
  • Ne odgovaraju drugima, ne govore.
  • Ekstremna i stalna briga.
  • Fizički simptomi - ne osećaju se dobro, drhte.
  • Glavobolje, gubitak apetita, različiti blovi. 
  • Agresivna su, pokušavaju da povrede druge. 
  • Zbunjena su ili dezorijentisana. 

 


Besplatna psihološka podrška

 

Neki od dostupnih kontakt telefona ka besplatnoj psihološkoj podršci.

Institut za mentalno zdravlje u Beogradu - podrška porodicima stradalih u OŠ „Vladislav Ribnikar“ , učenicima, nastavnicima i roditeljima kojima je potrebna psihološka pomoć i podrška

063 868 1757

063 868 2217

Klinika za psihijatriju UKCS

066 830 0854
Za zakazivanje razgovora: 011 3662124 i 063 310723

KBC „Dr Dragiša Mišović-Dedinje“

011 363-07-82

NADEL

Nacionalna dečja linija 116 111
Savetodavni telefon za roditelje 0800 007 000

Centar Srce

0800 300 303

Centar za mentalno zdravlje – Terazije 3

011 3612467,

Pokret Nesalomivi

0800 001 002

Društvo psihologa Srbije

Psihološka podrška: psiholoskapodrskadps@gmail.com

Klinika Laza Lazarević, Nacionalna linija za pomoć adolescentima

0800 309309 (opcija 3)


 

Dečiji strahovi
Dečiji strahovi
Poremećaj pažnje - ADHD
Poremećaj pažnje - ADHD
Strah od odvajanja
Strah od odvajanja

Planirajte i pratite razvoj vaše trudnoće, bebe ili deteta

Registrovanjem na sajtu bebo.club dobijaćete personalizovane stručne tekstove prilagođene vašoj kategoriji.